Istorija

Poslednji govor Muamera el-Gadafija, 17. aprila 2011.

„U ime Boga, svemogućeg, milostivog …

Četrdeset godina davao sam sve od sebe da narodu obezbedim stanovanje, bolnice, škole, hranu. Čak sam i Bengazi od pustinje pretvorio u poljoprivredno zemljište. Odoleo sam napadima kauboja Ronalda Regana, kada je ubio moju usvojenu ćerku, dok je pokušavao da ubije mene. Pomagao sam našoj braći i sestrama iz Afrike novcem za Afričku uniju. Učinio sam sve što sam mogao da pomognem ljudima da shvate koncept stvarne demokratije, gde su narodni komiteti vodili našu zemlju.

Ali to izgleda nekima nije bilo dovoljno, čak ni onima koji su izgradili po 10 soba u svojim kućama i uživali u luksuznoj garderobi i nameštaju. Nikada nisu bili zadovoljni, bili su sebični i želeli više. Govorili su Amerikancima i drugim posetiocima, da žele „demokratiju“ i „slobodu“, ne shvatajući da je to koljački sistem gde „najkrupnija riba jede druge“, ne shvatajući da u Americi nema besplatnih lekova i zdravstva, besplatnog stanovanja, besplatnog obrazovanja i besplatne hrane, osim kada ljudi prose ili stoje u redovima za narodne kuhinje.

Ono što sam ostvario nekima nije bilo dovoljno, ali drugi znaju da sam sin Gamala Abdela Nasera, jedinog istinskog arapskog i muslimanskog lidera kojeg smo imali još od vremena velikog Saladina, koji je povratio Suecki kanal za svoj narod, kao što sam ja povratio Libiju za svoj narod. Pokušavao sam da koračam njegovim stopama, kako bi moj narod bio oslobođen kolonijalne dominacije – od lopova koji su nas krali.

Sad sam na udaru najveće vojne sile u istoriji. Obama želi da me ubije, da nam oduzme slobodu, da nam oduzme besplatno stanovanje, besplatno lečenje, besplatno obrazovanje i besplatnu hranu i da zameni to lopovlukom zvanim „kapitalizam“. Ali svi mi u Trećem svetu znamo šta to znači – znači da korporacije vode države, vode svet, a narod pati. Dakle, za mene ne postoji alternativa, moram se braniti, i ako Bog tako želi, umreti sledeći Njegov put, put koji je našu zemlju obogatio poljoprivrednim zemljištem, hranom i zdravljem, i omogućio da pomognemo našu afričku i arapsku braću i sestre.

Ne želim da umrem, ali ako je to cena da spasim ovu zemlju, moj narod, našu decu, neka tako bude. Neka ovaj zavet bude moj glas svetu, da sam se suprotstavio krstaškim napadima NATO-a, okrutnosti, izdaji, suprotstavio se Zapadu i njegovim kolonijalističkim ambicijama i da sam do kraja stajao uz svoju afričku i arapsku braću. Dok su drugi gradili dvorce, živeo sam u skromnoj kući i u šatoru. Nikada nisam zaboravio svoju mladost u Sirtu, nisam proćerdao naše nacionalno bogatstvo, i poput Saladina, našeg velikog muslimanskog vođe koji je spasio Jerusalim zbog islama, uzeo sam za sebe vrlo malo.

Na Zapadu su me neki nazivali „ludakom“, ali oni znaju istinu i nastavljaju da lažu. Znaju da je naša zemlja nezavisna i slobodna, da nije kolonija, da su moja vizija i put mom narodu jasni, i da ću se boriti do poslednjeg daha da sačuvam našu slobodu. Neka nam svemogući Bog pomogne da mu ostanemo verni i slobodni.“

 

Izvor: World Future Fund

 

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

0 %

Podržite nas!

Ako vam se dopada stranica i želite da nas pratite, molimo kliknite na dugme.